istorija
Istorija se ponavlja, ali svaki put sve više košta. V. Čerčil
Još neke od zanimljivosti vezanih za ovaj grad jesu da se prvi put u Mađarskoj šampanjac pravi upravo ovde. Najstariji univerzitet u ovoj državi osnovan je u Pečuju 1367. godine. I danas se ovde nalazi desetak fakulteta posvećenih raznim naukama, najviše umetnosti, a o tome svedoči i veliki broj studenata na pečujskim ulicama. U Pečuju možete videti jedinu očuvanu tursku džamiju u Mađarskoj, džamiju Paša Jakovali Hasam. Pečuj čuva rimske nekropole koje su pod zaštitom UNESCO-a. Ulica Janus Panonius je gotovo čitavom svojom dužinom ispunjena katancima ljubavi raznih ljubavnika koji su šetali ovom ulicom. Šta više, smatra se da taj običaj, koji se može videti u mnogim gradovima, vodi poreklo baš iz ovog mađarskog grada. Sve ovo čini Pečuj jednim od najinteresantnijih i najlepših gradova u Mađarskoj, a zbog blizine je idealan za vikend posetu. Grad kulture, vina, keramike, ljubavnih katanaca vas zove!
0 Comments
Nakon završetka svih ratova početkom XX veka, Srbija je napredovala u svakom smislu. Lice Beograda se nakon Prvog svetskog rata ubrzano menjalo i ovaj grad je izgledao kao moderna evropska prestonica. Upravo je u tom periodu u glavnom gradu bilo izgrađeno oko dvadesetak crkvenih objekata koji su zadovoljavali potrebe tadašnjeg hrišćanskog stanovništva. Međutim, po završetku Drugog svetskog rata, počinje komunistička vlast koja je iz političkih i ideoloških razloga u potpunosti obustavila izgradnju novih i obnovu postojećih sakralnih objekata na teritoriji cele Jugoslavije. Tako je do kraja '80-ih godina prošlog veka, prekinuto zlatno doba hrišćanske arhitekture u Beogradu. Prva kafana u Beogradu otvorena je 1522. godine. Otvorio ju je jedan Osmanlija, kao mesto gde se pije isključivo kafa. Posećivali su je uglavnom muslimani. Ali kako su se istorijske okolnosti menjale i kako je rastao broj hrišćana a smanjivao se broj muslimana u Beogradu, tako su svi počeli da posećuju ova mesta. Kada su Srbi jednom kročili u prostoije kafane, ona je dobila potpuno novu dimenziju i namenu. Postala je mesto gde se pije ne samo kafa, već i alkohol, gde se može jesti i prespavati, gde se lumpuje i tuguje, razgovara, gde se sklapaju poslovi, gde je zasvetlela prva sijalica i odigrana prva predstava. Zato se može se slobodno reći, kafana je bila najvažnija institucija u Beogradu u 19. veku! Na današnji dan, 16. decembra 1888. godine, rođen je Aleksandar I Karađorđević, sin tada još uvek kneza Petra I i kneginje Zorke Karađorđević. Kralj Ujedinitelj Srba, Hrvata i Slovenaca je rođen na Cetinju, ali je detinjstvo proveo uz oca u Ženevi. Tu je i započeo svoje školovanje, koje je kasnije nastavio u Sankt Peterburgu. Kada se 1903. knez Petar I vraća na srpski presto, u Beograd dolaze i njegova deca, princeza Jelena, i prinčevi Đorđe i Aleksandar. S obzirom na to da se o kralju Jugoslavije zna dosta, u ovom tekstu neće biti predstavljena njegova klasinčna biografija, već ću pokušati da kroz vizuelni materijal dočaram neke ključne i najzanimljivije trenutke iz njegovog života. Osvojivši Beograd 1717. godine, austrijska vlast odmah počinje sa obnovom grada i izgradnjom novih vojnih utvrđenja. Za vreme njihove vladavine koja je trajala gotovo dvadeset godina, Beograd se transformisao iz islamske provincije u zapadnoevropski moderan grad. U tom periodu nastala je i kapija posvećena austrijskom kralju Karlu VI, koja danas predstavlja jedino sačuvano zdanje iz tog perioda. Zvanično, prvi avion sa motorom poleteo je sa plaže Kiti Hok u Severnoj Karloni 1903. godine. Njime su letela braća Rajt, a let je trajao svega 12 sekundi. Ipak, od tog trenutka avijacija je znatno napredovala, i već je 1909. godine francuski avijatičar Luj Blerio preleteo La Manš. Već naredne godine francuski aerodrom su posetili kralj Petar I Karađorđević i prestolonaslednici Đorđe i Aleksandar. Oni su tada imali priliku da vide avione i upoznaju neke od pionira avijacije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević je čak imao prilku da leti avionom „Flajer 1“, i time postao prvi Srbin koji je leteo avionom. |
AutorZdravo, ja sam Milica. Istoričar umetnosti, zaljubljenik u fotografiju, neviđeni mačkoljubac, zavisnik od putovanja i naravno čokolade. Arhiva
November 2015
Kategorije |